Eukanubin kutak

Znate li da najbrže mačke na svijetu jedu Iams?

Iams PROACTIVE NITRITION

Gepard (Acinonyx jubatus) je ugrožena vrsta iz porodice mačaka (Felidae) koja pripada vlastitom rodu, Acinonyx. Najbrža je kopnena životinja. Brži je od gazela i impala, koje progoni brzinom od 114 km/h. Tu brzinu postiže za samo tri sekunde, brže od bilo kojeg trkačkog automobila. Ima ekstremno dugačke, tanke noge i vitko tijelo oblikovano kao tijelo hrta.

Leđa su mu izrazito uska i gipka, pa se bez napora kreće dugim koracima koji naglo prelaze u trk. Za razliku od ostalih mačaka ne može uvući pandže, što smanjuje mogućnost proklizavanja dok pri velikim brzinama naglo mijenja smjer kretanja.

Gepardi su životinje aktivne danju. Time uglavnom izbjegavaju susrete s lavovima i pjegavim hijenama koji su pretežno noćne životinje. Ako naiđu na geparda s lovinom, otmu ju, a i vrlo su velika opasnost i za mladunčad. Gepardi nisu druželjubive mačke. Ženke žive uglavnom same, dok mužjaci lutaju u grupama od dvije-tri životinje (najčešće braća iz istog legla). Mužjaci i ženke se sreću samo u vrijeme parenja, i odmah nakon toga se razilaze. Područja obilježavaju urinom.

Nekada je gepardov životni prostor bio Afrika i Južna Azija, a u ledenom dobu je živio i u Europi i u sjevernoj Americi. Danas ga se može sresti još skoro isključivo u Africi, i to južno od Sahare.

Razlikuje se sedam podvrsta geparda, od kojih pet živi u Africi a dvije u Aziji. Od tih sedam, jedna je izumrla, a još dvije smatraju se akutno ugroženim: zadnji ostatci A. j. hecki u Libiji i A. j. raddei, kojih još samo 50-tak živi na sjeveru Irana. U Iranu su vrlo strogo zaštićeni, ali će svejedno, vjerojatno, izumrijeti.

Neki znanstvenici smatraju da postoje samo dvije podvrste, ili čak, samo populacije, i to afrički i azijski gepard. Zadnjih godina je utvrđena vrlo bliska genetička srodnost među različitim populacijama geparda.

Prema genetičkim i imunološkim istraživanjima je utvrđeno, da današnji gepardi vjerojatno svi potječu od jedne vrlo male skupine životinja koja je živjela prije oko 10.000 godina. Pretpostavlja se da je to zbog toga što su i tada bili na rubu opstanka.

Shodno tome, utvrđen je i vrlo visoki postotak parenja između bliskih srodnika, koji je gotovo jednak onom kod laboratorijskih miševa.  Nedostatak genetske raznolikosti čini ih vrlo neotpornima na bolesti kao i na promjene okoliša.

Gepardi nastanjuju područja otvorenih savana. Iako ih i dalje nalazimo na velikim afričkim prostranstvima, broj im se smanjuje kao posljedica širenja poljoprivrednih površina. Procjenjuje se da ih je do danas preostalo još samo 10000, što znači da se od pedesetih godina dvadesetog stoljeća njihov broj prepolovio. Znatno ih je manje u području Sahare, a najmanje (manje od 100) u Aziji (svi u Iranu i možda poneki u Afganistanu).

Kako se ljudska populacija u Africi i dalje naglo povećava i zahtijeva sve više plodnih površina, povećava se i ugroženost ove vrste. Nekada masovno lovljen zbog svog krzna, danas više pati od gubitka prirodnog staništa i životinja koje lovi.

Uz navedene nedaće, procjenjuje se da oko 95% geparda strada u dobi do godine dana, i to najčešće kao žrtve grabežljivaca. Ako prežive to kritično razdoblje, u divljini doživljavaju starost od 10 – 12 godina, a u zatočeništvu oko 15 godina.

Od strane IUCN, Svjetske unije za zaštitu živih vrsta, oni su označeni kao osjetljivi. Jedna podvrsta označena je kao ugrožena a druga kao kritično ugrožena.

U južnoj Africi nalazi se centar za uzgoj i prihvatilište za napuštenu mladunčad geparda De Wildt Cheetah & Wildlife.

Zadnjih 20-ak godina, Iams pomaže u njihovoj prehrani. Sva mladunčad u centru othranjena je na hrani Iams Kitten. Ostale mačke hrane sa 75% hrane Iams i 25 % svježeg mesa. ''Bez hrane Iams bilo bi u Centru mnogo gladnih usta.

Umjesto toga mi imamo mnogo dobro odgojenih, prekrasnih gepardića u izvrsnoj kondiciji'', kaže Ann van Dyk, osnivačica zaklade De Wildt Cheetah & Wildlife.

Centar je osnovan 1971. godine s ciljem očuvanja ugroženih vrsta. Do tad je bilo gotovo nemoguće odgojiti gepardove mladunce u zatočeništvu. O uspjehu uzgoja ovisio je opstanak ove ugrožene vrste.

Uz mnogo ustrajnog rada i uz pomoć firme Iams i ostalih donatora razvili su jedinstven uzgojni program koji je rezultirao rođenjem preko 750 mladunčadi. 160 odraslih geparda bilo je spašeno i vraćeno u prirodu.

Iako domaće mačke ne trče tako brzo kao gepardi, i često se znaju omaciti u vašem krevetu ili ormaru, one imaju mnogo toga zajedničkog. Imaju isti broj i tip zuba i pravi su mesojedi.  Iams Proactive Nutrition hrana bazira se na mesu i napravljena je od visoko kvalitetnih sastojaka.

Iams proizvodi razvijeni su s mnogo pažnje kako bi u potpunosti zadovoljili sve potrebe vaše mačke, bez obzira na njenu dob, tjelesnu težinu ili stil života. Ne sadrži umjetne boje, dodatke za  ukusnost niti konzervanse. Upravo prehrana geparda, koji su isključivi mesojedi i hrane se u divljini samo svježim mesom, dokazuje visoku kvalitetu hrana Iams Cat.

Ako želite više saznati o zakladi De Wildt Cheetah & Wildlife, posjetite web stranicu www.dewildt.org.za